Moja prica

Dobrodošli na moj blog

07.04.2019.

Gorazde

U dogovoru sa #jasanstav uporedicemo njegove slike od prije 8 godina i moje slike koje sam napravila danas u Gorazdu. Neke su slikane iz drugog ugla ali se moze prepoznati isto mjesto. Nadam se da ce ovo biti interesantno.





















10.03.2019.

Proljece

Danas smo iskoristili suncan dan i otisli na vikendicu. Ja sam se potrudila da ocistim ogradu uz koju se spleo trn. Ruke mi i sad bride, napatila sam se, izbocalo me i izgrebalo na sve strane, ali ne zalim... Na kraju se vidjelo sta sam uradila. Djeca su se igrala vani, uzivali do maksimuma. Sve je bilo divno, samo sto je opet falila Mama. Svaki djelic kuce, livade, travke... podsjeca na nju. Zamisljala sam da je tu kraj nas, da mi daje upute kako i sta da odradim... Fali mi... Jako mi fali...

21.02.2019.

Jos jedan ispit manje...

I tako... Nastavljam sa pozitivom. Polozila sam "najtezi" ispit. Sad mogu lagano i opusteno prelaziti ostale predmete. Moram da napisem svoj utisak sa ispita. Uvijek je bilo da su profesori ovakvi onakvi, da je predmet tezak, da se ne moze poloziti iz ovih ili onih razloga... Ma daaajjj... Prisustvovala sam usmenom ispitu, gdje je bilo po 5 studenata, ja bila 6-ta. Dakle, profa i asistent. Prvo su svakom studentu zadali po 2 pitanja. Dali su malo vremena za razmisljanje, ko je zelio mogao je na papri staviti teze, malo se pripremiti... Dakle, prvi student, tuc muc, drz ne daj, gore dole... Vidi profa citalo se, ucilo se... Hajd podpitanje ovo, podpitanje ono... Prolazna ocjena. Slijedeci student, majke mi on se zezao... Ja mu ne bih dala prolaznu ocjenu ni pod razno... Ali profa daj primjer, razgovor ovo ono, izvuce on ono osnovno iz njega... Mene da je pitao, ne bi dobio prolaznu, ali eto... Profa zna... Dodje na red jedna cura. Ama da rijec gukne, ni rijec. Pa sta je bilo, pa hajde polahko, pa treba li jos vremena, pa hajde nek neko drugi odgovara dok se ona skonta, pa opet se vrati na nju, al' jok... Pa stvarno, ljudi moji... Stvarno sramota... Kako studenti dolaze nespremni na ispit, pa posle pricaju ovakav profa onakav profa... Ma profesori su ZLATNI kakvi su studenti. Boze mili... Onda se ibretimo sto nam drzava ide u propast. Nije mi jasno sta ova omladina misli. Da ce sutra tako kad dodje u situaciju, na zezu i sprdanciju rijesiti problem... Hmmm... Tesko se nama...

14.02.2019.

...

08.02.2019.

Nedostajes

Vrlo cesto, probudi se taj neki osjecaj u dusi, kad mi nedostaje neko, nesto... Pocne utroba da treperi ono kao kad uhvati trema ili se nesto prepadnem... Osjetim svaki organ u mom stomaku kako drhti. Onda mi srce zalupa i tako me drzi cijeli dan. Kako nisam ljubitelj tableta, niti bilo kakvih hemija, pokusam sama prirodno da smirim taj drhtaj. Prvo pronadjem uzrok, a uvijek je jedan te isti. Mama. Nedostaje mi moja mamica da s njom podijelim svoje strahove, brige, pitanja, pa cak i padove, ali i uspijehe. Nedostaje mi njen savjet, njeno vidjenje situacije. Jucer sam dobila nekih interesantnih i hajmo reci finih vijesti. Sve bih to rado da s njom podijelim i promuhabetim, ali... Ostaje mi samo taj drhat u dusi, taj osjecaj koliko mi nedostaje. I tada, kad ne znam sta bih od sebe, na koji nacin da ispoljim taj osjecaj, pustim muziku i ona prica umjesto mene.

01.02.2019.

Gripa

Ljudi moji, ne pamtim da me ovako saletila gripa kao sto je ovih dana. K A T A S T R O F A !!! Prosle hefte otisla u Sarajevo na ispite. Jedan polozila parcijalu, drugi sam pala a treci cekam jos uvijek rezultate. Helem, dodjem ja kuci, to je cetvrtak noc, srednji indijanac (djecu inace zovem indijanci) ima temperaturu. Izmjerim, 39,9 stepeni. Dijete gori, ali uopste se ne cini da mu je tako visoka temperatura. Veseo smije se prica ono laganini... Hajd, sta cu, obloge na nogice, paracetamol, masaze, duraj noc i suti. Sutradan, u petak, najmanji indijanac poce cakliti ocima. I on dobi temperaturu. Samo se pridruzio bratu i sad dvorim nad dvojicom. Subota osvanula, poglavica (to je moj muz), jedva na oci gleda... I njega obori s nogu. Sve temperatura. OOOOO Boze mili!!! Nedelja, sredni indijanac bolje, popustila ga temperatura, samo kaslje. Ponedeljak, ja ne mogu na posao. Ne mogu na noge. Temperatura 38,7. Oci mi gore kao da je vatra u njima. Smijala sam se poslije, znate kako ono u filmovima kad zensko bljuje vatru, eh tako sam ja "vatrala"... Utorak i srijedu, djeca su se pridigla, cova isto, a ja sam odlezala. U svemu tome, najbolje je cura prosla, ona je samo malo kasljucala i malo je glava boljela. Hvala Bogu makar jedno da je zaobisla gripa. Sad nesto razmisljam, kao i svaki put poslije ovakvih situacija, kako je Mama izdrzavala sve ovo?! Sjecam se kako je znala cijelu noc dvoriti iznad mene kad bih bila slaba. Eto, tocak zivota se okrenuo, sad ja dvorim nad svojom djecom. A bilo bi puno lakse da mi je i ona tu, cisto da mi da svoju podrsku. A bila je... i jeste tu... uvijek... samnom.

21.01.2019.

Ukratko

Da se osvrnem ukratko na protekli period. Dakle, nakon Mamine smrti, rodila sam prekrasnog djecaka. Facom je isti svoja nana rahmetli. Svi koji ga vide, odmah prokomentarisu da sam rodila mamu. Koliko god to da zvuci divno krasno i lijepo, s druge strane jako bolno. Jer morala sam se oprostiti od nje, da bih dobila njega. Helem, njegov dolazak nije bio bas najbolji, minute su dijelile kako njega tako i mene od napustanja ovog svijeta, ali hvala dragom Bogu, ipak je sve zavrsilo sretno. Danas je mangup koji fura 5-tu godinu. Cura mi je porasla i ni sama ne znam kako tako brzo. Kad je posmatram sa strane, u mojim ocima je jos uvijek mala. Trepnem okom i shvatim koliko je porasla. Ocekujem svaki dan kad ce da me upita da li moze u grad sa drugaricama. Srednji komad (umjesto da kazem imam 3 djece, ja kazem imam 3 komada), isti je ja. Toliko lici na mene, kako fizicki tako i psihicki da je to nevjerovatno. Hem je osjetljiv, hem je pazljiv, hem je radisa... Jedino ne voli da cita i to ga ubi. Trenira rukomet i zamisljam jednog dana, ako Bog da, kad budemo gledali na tv-u reprezntaciju BiH kako se probija do finala SP, da ce on biti jedan od onih koji ce nositi taj dres i koji ce biti od kljucnih igraca. Nemojte se smijati, volim sanjati. Na kraju, okrenula sam se malo sebi. Upisala sam fakultet. Prva godina je prosla relativno zadovoljavajuce. Nisam uspjela ocistiti u potpunosti, ostala mi dva ispita koje sam prenijela u drugu godinu. Ovih dana nameracila sam se to rijesiti, ocistiti prvu i lagano cistiti drugu. Imam punu podrsku od porodice sto mi je najbitnije, ostali me ne interesuju ni sekunde. U slobodnom vremenu, kao sto vec napisah, odmaram fotografisuci, u prirodi, setam. Pustim mozak na pasu.

18.01.2019.

Fotografija

Dakle, u moru obaveza koje pritiscu sa svih strana, pronasla sam hobi. Pronasla sam nesto u cemu odmaram dusu, mozak i tijelo. Fotografija... Nisam umjetnik, ali mom oku godi. Jos uvijek nemam pravu opremu, ali u planu je da kupim jedan dobar i mocan foto-aparat. Sa svim onim kraticama i milimetrima. Sad za sad koristim mobilni za fotkanje. U svakom momentu kad mi nesto zapadne za oko, odmah se fatam mobilnog i zabiljezavam momenat. Pomalo citam o tim nekim finesama, kako pronaci pravi ugao, kako uhvatiti pravi momenat, kako obraditi fotku... Mislim da ce i ovaj blog otici u tom pravcu, jer zelim kroz fotografiju da opisem. Eto za pocetak cu vam ostaviti jednu frisku fotku (od jucer) :D

18.01.2019.

Evo me opet

I evo me opet... Napravim tu pauzu, zaboravim na ovaj blog, pa se opet vratim... Dovoljan je momenat, osjecaj, uspomena... Prsti traze da zapisu, srce trazi da isprica... A onda sjednem... i ne znam kako da pocnem. Toliko toga se nasabira u vremenu koje protice takvom brzinom, da cesto zastanem pa se upitam "zar prodje???" Ali eto, tek da se zna, tu sam...

05.05.2014.

04.05.1992. - 04.05.2014. godine

Ovih dana u nasem gradu se obiljezavaju "Dani otpora". Obiljezava se dan kada je pocela agresija na moj grad. Da se ne ponovi, da se ne zaboravi. Te 1992. godine, dana 04. maja, pocela je opsada moga grada, heroj grada Gorazda. Godine bez struje, bez vode, bez hrane, bez slobode i prava na zivot, bile su godine opstanka i herojstva. Sta sve covjek mora uciniti da bi opstao, znaju stanovnici Gorazda koji su navedeni period proveli u ovom gradu. Moja prica je ispricana, ali koliko je jos takvih i slicnih prica, samo dragi Bog zna. Ali ovoga momenta, nesto mi je drugo u sjecanju. Obzirom da mi se ovo maleno vrti u mom stomaku, podsjeca me da cu opet biti majka, sjecam se svoje rahmetli majke. Isto kao sto mi svaki dan pocinje s nekom pricom iz rata, tako i svako moje razmisljanje pocinje i zavrsava s majkom. Eto veceras, dok se sjecah nekih detalja iz rata, tako zivo se sjetih moje mame koliko se zrtvovala da me sacuva, da me skloni, da me nahrani i ugrije. To samo majka moze. Jucer, kad smo se okupili kod sestre radi proslave rodjendana njenog sina, suze su mi opet kvasile lice. U jednom trenu pogledala sam u prepunoj kuci, gdje su bile prisutne razne generacije, osjetila sam kako mi fali. Svi su bili tu samo nje nije bilo. Falila je da vidi kako su njene kceri uspjele u zivotu, kako smo i same postale majke, kako su kceri njenih kceri postale majke i falila je da uziva u svojoj djeci, u svojim unucadima, u svojim praunucadima. Ali eto opet zahvaljujem Bogu dragom sto je uspjela da nas vidi sretne i porodicne, zdrave i zive. Ostaje mi samo da molim Boga da joj podari lijepi Dzennet.


Stariji postovi

Moja prica
<< 04/2019 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
282930







counters

bhBlog - bosanskohercegovacki blog direktorij

MOJI FAVORITI
Dozvolite da se obratim
Laprdam sta stignem
Gracias a la Vida
Hod po rubu
Remember me
Trijumf Istine
Simple things
žena zna
Pozor: Jasan stav!
Silent
............KORACI ZIVOTA.........
Pisma
MOJA BOGDA SNA
U urbanoj sahari života
Hikaje- mudrosti
Bosnian nasheeds
Nered moje slobode
zdravi i lijepi
blob
Mjesečevi Prsti
Iskreno Vaša
shizika
Ulica sjećanja!
Svetica u pokušaju!
Citati.
Šeher Hanuma
Moj put
Avalon
Prohujalo s vihorom
Kazandžijska radnja MANUFAKTURA, Hadžić Abdulah
O etnogenezi Bošnjana - Bošnjaka
Ishranom do zdravlja
The meaning of life
Čekajući...
LJEPOTA DUSE
Linijom sudbine
hodačcestama
...Ja pratim put istine...(Qur'an i Sunnet)...
... by Tratinčica
Pisma mome djetetu
Duh Koji Hoda
Da ti kazem...
Magnolija
Trudimo se za naše sunašce...
~Ružica si bila, sada više nisi
Luter i Orlovic
Bašča mirisnih ruža
♥♥♥ Ljepote Islama ♥♥♥
Lutkina Kuca
Novele o malim divovima i velikim patuljcima
više...

BROJAČ POSJETA
3883

Powered by Blogger.ba